...
ponekad se vratim
sasvim svjesno
na ulice u kojima smilje niče
između kamenih ploča što su ih koraci zagladili.
i bude toplo.
i bude žuto.
bude svijetlo od radosti.
da te barem mogu povesti sa sobom.
ponekad se vratim
sasvim svjesno
na ulice u kojima smilje niče
između kamenih ploča što su ih koraci zagladili.
i bude toplo.
i bude žuto.
bude svijetlo od radosti.
da te barem mogu povesti sa sobom.
zapisujem
riječi iščupane iz klupka
što mi u prsima obitava.
teška mi je danas njihova posloženost.
smisao tražim u neskladu.
u kapima koje mi vjetar
na lice baca.
i da nisam upamtila sve izgovoreno
znala bih
moram vjerovati danima koji dolaze.
zato jutru otvaram njedra
kao škure
a tebe gledam sretnim očima.
...gledam te izdaleka...
razgrćeš dane
kao oblake pred sobom
i koračaš...
ne zaboravi...
...mirise zagrljaja iz vremena
od kojeg se udaljavaš.
na rubu večeri izula sam se
i zakoračila u noć
bosa
da oćutim toplinu
hladnog lišća.
spokoj se blago spustio
na vjeđe.
koraci su ti sve dulji.
sve brže otvaraš dane...
tek kad me ponekad okrzneš
onim nasmiješenim pogledom
prepoznam ti dušu.
topliju od sunca.
prerano si se okrenuo.
ptice još nisu razbudile grad
a ja
nisam stigla skloniti pogled sa tvojih ruku...
i tako sam opet
pustila dan
ploviti bez mene.
znaš,
nije tako loše biti zaboravljen.
tada čuješ.
pogled koje ti se spusti na rame
ima sasvim poseban zvuk.